-
Tako mi onih koji ?upaju estoko,
-
I onih koji vade (blagim) va?enjem,
-
I onih koji plove klize?i,
-
Te onih koji prethode pretho?enjem,
-
Te onih koji upravljaju stvar,
-
Na Dan kad uzdrma potres,
-
Slijedi?e ga naredni.
-
Srca ?e Tog dana biti uzdrhtala,
-
Pogledi njihovi bi?e oboreni.
-
Govore: "Da li ?emo uistinu mi biti vra?eni uprvobitno stanje?
-
Zar kad budemo kosti istruhle?"
-
Govore: "To je onda ponavljanje pogubno."
-
Pa uistinu, to ?e krik jedan biti,
-
Tad gle: oni budni!
-
Da li ti je doao hadis o Musau?
-
Kad ga zovnu Gospodar njegov u dolini svetojTuwa:
-
"Idi faraonu, zaista je on prevrio,
-
Pa reci: Da li bi ti da se o?isti?
-
I: Uputi?u te Gospodaru tvom, pa da seboji."
-
Tad mu je pokazao znak najve?i.
-
Pa - porekao je i nije posluao,
-
Zatim se okrenuo ure?i,
-
Pa sakupio (ljude), te povikao,
-
Pa rekao: "Ja sam gospodar vanajuzvieniji."
-
Zato ga je Allah dograbio primjernom kaznomdrugog i prvog.
-
Zaista je u tome ibret za onog ko se boji.
-
Da li je vas tee stvoriti ili nebo? Sazdaoga je,
-
Uzdigao visinu njegovu, pa ga sredio,
-
I zatamnio no? njegovu, i izveo svjetlonjegovo,
-
I Zemlju poslije toga - rasprostro je nju,
-
Izveo iz nje vodu njenu i panjake njene,
-
I brda: ustabilio ih je,
-
Uivanje za vas i stoku vau.
-
Pa kad do?e tammet najve?i,
-
Na Dan kad se sjeti ?ovjek ta se trudio,
-
I pokae se dehim onom ko vidi:
-
Pa to se ti?e onog ko je pretjerivao,
-
I vie volio ivot Dunjaa,
-
Pa uistinu, dehim - to ?e sklonite biti.
-
A to se ti?e onog ko se plaio stajanja predGospodarom svojim, i suzdrao duu od strasti -
-
Pa uistinu, Dennet - to ?e sklonite biti.
-
Pitaju te o ?asu: "Kad ?e dolazak njegov?"
-
?emu? Ti si za podsje?anje na njega,
-
Do Gospodara tvoga je vrhunac njegov!
-
Ti si samo opominja? onom ko ga se plai,
-
Na dan kad ga vide, bi?e kao da su oni ostalisamo ve?er ili jutro njegovo.