-
Alif. Lam. Ra. To su znaci Kitaba jasnog.
-
Uistinu, Mi ga objavljujemo (kao) Kuran naarapskom, da biste vi razumjeli.
-
Mi ti kazujemo najljepe kazivanje (time) toti objavljujemo ovaj Kuran, iako si prije njegasigurno bio od nemarnih.
-
Kad re?e Jusuf ocu svom: "O o?e moj! Uistinusam ja vidio jedanaest planeta i Sunce i Mjesec.Vidio sam ih sebi pot?injene."
-
Re?e: "O si?i?u moj! Ne kazuj snovi?enje svojebra?i svojoj, pa da ti ispletu spletku. Uistinu!ejtan je ?ovjeku neprijatelj otvoreni."
-
I tako te je odabrao Gospodar tvoj i pou?io tetuma?enju hadisa, i upotpunjuje blagodat Svoju nadtobom i na porodici Jakubovoj, kao to ju jeupotpunio na precima tvojim prije, Ibrahimom iIshakom. Uistinu! Gospodar tvoj je Znalac, Mudri.
-
Doista su u Jusufu i bra?i njegovoj znaci zaone koji pitaju.
-
Kad rekoe: "Sigurno su Jusuf i brat njegovdrai ocu naem od nas, a mi smo druina. Uistinu,na otac je u zabludi o?itoj.
-
Ubijte Jusufa ili ga odbacite u (neku) zemlju,bi?e samo za vas lice oca vaeg, i bi?ete poslijetoga narod pravednih."
-
Govornik izme?u njih re?e: "Ne ubijte Jusufa,a bacite ga na dno bunara; pokupi?e ga neki karavan,ako ste radini."
-
Rekoe: "O o?e na! ta ti je, ne vjerujenam za Jusufa, a uistinu, mi smo njegovi iskrenisavjetnici?
-
Poalji ga s nama sutra da se provede iizigra, a uistinu, mi ?emo biti njegovi ?uvari."
-
(Jakub) re?e: "Uistinu, mene alosti da odetes njim, i bojim se da ?e ga pojesti vuk, a vi biti onjemu nemarni."
-
Rekoe: "Ako ga pojede vuk - a mi druina -uistinu bismo mi tad bili gubitnici."
-
Pa poto odoe s njim i saglasie se da gasmjeste na dno bunara, i objavismo mu: "Sigurno ?eih obavijestiti o odluci njihovoj, a oni ne?eopaziti."
-
I do?oe ocu svom uz jaciju pla?u?i,
-
Rekoe: "O o?e na! Uistinu, mi smo ili dase utrkujemo, a ostavili smo Jusufa kod opreme nae,pa ga je pojeo vuk. A nisi ti taj koji ?e nampovjerovati, iako istinu govorimo."
-
I do?oe s kouljom njegovom sa krvljulanom. Re?e: "Naprotiv, zavele su vas due vae(toj) stvari. Pa strpljivost je lijepa, a Allah jeTaj od kojeg se trai pomo? protiv onog taopisujete."
-
I do?e karavan, pa poslae vodonou svog, tespusti svoju kofu. Re?e: "O radosne vijesti! Ovo jedje?ak." I sakrie ga (kao) robu, a Allah je Znalaconog ta su uradili.
-
I prodae ga po niskoj cijeni, dirhemanekoliko; a bili su o njemu uzdrljivi.
-
I onaj iz Misra koji ga je kupio re?e enisvojoj: "?asnim u?ini boravite njegovo, moda ?e namkoristiti ili (da) ga uzmemo djetetom." I takou?vrstismo Jusufa na Zemlji, i da bismo ga nau?ilituma?enju hadisa. A Allah je Pobjednik nad stvariSvojom, me?utim, ve?ina ljudi ne zna.
-
I poto dostie zrelost svoju, dadosmo mu sudi znanje; a tako nagra?ujemo dobro?initelje.
-
I htjede da ga zavede ona u ?ijoj je on ku?ibio i zamandali (sva) vrata i re?e: "Do?i ti!" Re?e:"MeazAllah! Uistinu, on je gospodar moj, najljepegboravka. Uistinu, to ne?e uspjeti zalimi."
-
A doista ga je eljela i poelio bi (on) njuda nije vidio jasan znak Gospodara svog. Tako jebilo, da bismo otklonili od njega zlo i razvrat.Uistinu, on je bio od robova Naih iskrenih.
-
I potr?ae vratima, i razdera koulju njegovuotpozadi, i zatekoe gospodara njenog kod vrata.Rekla je: "ta je pla?a onom ko tvojoj porodicipoeli zlo, osim da bude zatvoren - ili kazna bolna?"
-
(Jusuf) re?e: "Ona je htjela da me zavede." Iposvjedo?i svjedok iz porodice njene: "Ako je kouljanjegova razderana sprijeda, onda je istinu rekla, aon je od laaca.
-
A ako je koulja njegova razderana otpozadi,onda je slagala, a on je od onih koji istinu govore."
-
Pa poto vidje koulju njegovu razderanuotpozadi, re?e: "Uistinu, to je neka vaa (enska)spletka. Uistinu, spletka vaa je strana."
-
Jusufe! Ostavi se ovog; i trai (o eno)oprost za grijeh svoj. Uistinu, ti si od onih koji?ine greke.
-
I govorie ene u gradu: "ena Azizova jenastojala da zavede slugu svog, doista je nju zaludioljubavlju. Uistinu, mi je vidimo u zabludi o?itoj."
-
Pa poto je ?ula spletku njihovu, posla ponjih i pripremi za njih naslonja?, i dade svakoj odnjih pojedina?no no i re?e: "Iza?i pred njih!" Papoto ga vidjee, zadivie mu se i posjekoe rukesvoje i rekoe: "Haelillah! Nije ovo ?ovjek, ovo jejedino melek plemeniti."
-
Re?e: "Pa to vam je onaj zbog kojeg ste mekorile. I doista, nastojala sam da ga zavedem, pa seuzdrao. I ako ne u?ini ta mu nare?ujem, sigurno ?ebiti zatvoren i sigurno ?e biti od ponienih."
-
Re?e: "Gospodaru moj! Tamnica mi je draa odonog ?emu me pozivaju; i ako ne odvrati od menespletku njihovu, teit ?u njima i bi?u od dahila."
-
Tad mu se odazva Gospodar njegov, te odvratiod njega spletku njihovu. Uistinu On, On je Onaj koji?uje, Znalac.
-
Zatim im se dogodi, nakon to su vidjeliznakove, da ga zatvore neko vrijeme.
-
I s njim u tamnicu u?oe dva mladi?a. Jedanod njih dvojice re?e: "Uistinu ja, ja sam vidio (da)cijedim vino." A drugi re?e: "Uistinu ja, ja samvidio (kako) na svojoj glavi nosim hljeb kojeg jejela ptica." (Rekoe): "Obavijesti nas o tuma?enjutoga, uistinu, mi vidimo (da) si ti oddobro?initelja."
-
Re?e: "Vama dvojici ne?e do?i hrana kojom seopskrbljujete, a da vas ne obavijestim o tuma?enjutoga prije no vam do?e. To je od onog ta me jenau?io Gospodar moj. Uistinu! Ja sam napustio milletnaroda koji ne vjeruje u Allaha, a oni su u Ahiretnevjernici,
-
I slijedim millet predaka svojih, Ibrahima iIshaka i Jakuba. Nije za nas da Allahu pridruujemoikakvu stvar. To je iz blagodati Allahove prema namai prema ljudima; me?utim, ve?ina ljudi ne zahvaljuje.
-
O drugovi moji u tamnici! Jesu li gospodiraznoliki bolji, ili Allah Jedini, Onaj kojipokorava?
-
Oboavate mimo Njega samo imena koja stenadjenuli vi i preci vai - nije objavio Allah zanjih nikakav dokaz. Sud je samo Allahov. Naredio jeda oboavate jedino Njega. To je vjera prava,me?utim, ve?ina ljudi ne zna.
-
O drugovi moji u tamnici! to se ti?e jednogod vas dvojice, pa napaja?e gospodara svog vinom; ato se ti?e drugog, pa bi?e raspet te ?e jesti pticaiz glave njegove. Presu?ena je stvar - ona o kojojpitate."
-
I re?e onom od njih dvojice za kojeg je znaoda ?e on biti spaen: "Spomeni me kod gospodarasvog." Pa u?ini ejtan da on zaboravi spomengospodaru njegovom, te provede u tamnici nekolikogodina.
-
I re?e vladar: "Uistinu! Ja sam vidio sedamkrava debelih, jede ih sedam mravih, i sedam klasovazelenih i drugih suhih. O uglednici! Objasnite misnovi?enje moje, ako san tuma?ite."
-
Rekoe: "Zbrka od snova! A nismo mi zatuma?enje snova znalci."
-
I onaj od njih dvojice koji se spasio isjetio nakon (dugo) vremena, re?e: "Ja ?u vasobavijestiti o tuma?enju njegovom, zato poaljitemene."
-
"Jusufe! O iskreni! Objasni nam (san) o sedamkrava debelih (kako) ih jede sedam mravih, i sedamklasova zelenih i drugih suhih, da bih se ja vratioljudima, da bi oni znali."
-
Re?e: "Sija?ete sedam godina uobi?ajeno. Pata pokosite, tad to ostavite u klasu njegovom, osimmalo od ?ega ?ete jesti.
-
Zatim, do?i ?e poslije toga sedam estokih,(koje) ?e pojesti ta ste pripremili za njih, izuzevmalo ta ste sa?uvali.
-
Zatim, do?i ?e poslije toga godina u kojoj ?eljudima kiiti, i u kojoj ?e cijediti."
-
I re?e vladar: "Dovedite mi ga!" Pa poto muizaslanik do?e, (Jusuf) re?e: "Vrati se gospodarusvom pa ga upitaj kakvo je stanje ena koje suposjekle ruke svoje. Uistinu, Gospodar moj je ospletki njihovoj Znalac."
-
Re?e: "ta je bila stvar vaa kad stenastojale da Jusufa zavedete?" Rekoe: "Haelillah!Ne znamo o njemu nita zlog." ena Azizova re?e: "Sad?e se pokazati istina. Ja sam nastojala da gazavedem, a uistinu, on je od onih koji istinugovore."
-
To zato da zna da ga ja nisam izdao tajno, ida Allah ne vodi spletku izdajica.
-
I ne osloba?am duu svoju. Uistinu, dua jesklona zlu, izuzev onom ?emu se smiluje Gospodar moj.Uistinu, Gospodar moj je Oprosnik, Milosrdni.
-
I re?e vladar: "Dovedite mi ga, izabra?u gaza duu svoju." Pa poto je govorio s njim, re?e:"Uistinu, ti si danas kod nas uticajan, pouzdan."
-
Re?e: "Postavi me nad magacinima zemlje.Uistinu, ja sam ?uvar, znalac."
-
I tako u?vrstismo Jusufa na Zemlji, stupao jepo njoj kud god je htio. Poga?amo milo?u Naom kogaho?emo i ne unitavamo nagradu dobro?initelja.
-
A sigurno je nagrada Ahireta bolja za onekoji vjeruju i boje se (Allaha).
-
I do?oe bra?a Jusufova, te mu u?oe, pa ihprepozna, a oni njega ne prepoznae.
-
I poto ih je snabdio potreptinom njihovom,re?e: "Dovedite mi brata vaeg, od oca vaeg. Zar nevidite da ja dajem po mjeri i da sam ja najbolji odusluitelja?
-
Pa ako mi ga ne dovedete, tad kod mene ne?eza vas biti mjere, i ne pribliujte mi se."
-
Rekoe: "Nastoja?emo ga pridobiti od ocanjegovog, a uistinu, mi smo djelatni."
-
I re?e (Jusuf) momcima svojim: "Stavite robunjihovu u vre?e njihove, da bi je oni prepoznali kadse vrate porodici svojoj, da bi se oni vratili."
-
Pa poto se vratie ocu svom, rekoe: "O o?ena! Uskra?ena nam je mjera, zato poalji s namabrata naeg, dobi?emo mjeru, a uistinu, mi ?emo bitinjegovi ?uvari."
-
Re?e: "Zar da vam ga povjerim, osim kao tosam vam povjerio brata njegovog ranije? Pa Allah jeNajbolji u ?uvanju i On je Najmilosrdniji odmilosrdnih."
-
I poto otvorie svoj prtljag na?oe svojurobu njima vra?enu. Rekoe: "O o?e na! ta datraimo? Evo nae robe, vra?ena nam je, i snabdje?emoporodicu nau i ?uva?emo brata naeg, i dodat ?emomjeru deve. To je mjera lahka."
-
(Jakub) re?e: "Ne?u ga poslati s vama, dokmi ne date zavjet (u ime) Allaha, da ?ete mi gasigurno dovesti, izuzev ako vi budete opkoljeni." Papoto mu dadoe zavjet svoj, re?e: "Allah je nad onimta govorimo, Jamac."
-
I re?e: "O sinovi moji! Ne ulazite na jednukapiju, a ulazite na kapije razli?ite; i ne?u vam jakoristiti protiv Allaha nimalo. Uistinu, sud je samoAllahov. U Njega se pouzdavam, i u Njega zato neka sepouzdaju oni koji se uzdaju."
-
I poto u?oe kako im je naredio otac njihov,nije im pomoglo protiv Allaha nita, izuzev udnje udui Jakubovoj, (koju) je zadovoljio; a uistinu, onje bio posjednik znanja za ono ?emu smo ga nau?ili;me?utim, ve?ina ljudi ne zna.
-
I poto u?oe Jusufu, (on) uze sebi bratasvog. Re?e: "Uistinu! Ja, ja sam brat tvoj, zato sene alosti zbog onoga ta su uradili."
-
Pa poto ih je snabdio potreptinom njihovom,stavi pehar za pi?e u vre?u brata svog, potom pozvamuezzin: "O karavano! Uistinu, vi ste kradljivci!"
-
Rekoe - a pribliavali su se njima: "ta steto zagubili?"
-
Rekoe: "Zagubili smo pehar vladarev, a ko gadonese ima?e on devin tovar, a ja sam tome jamac."
-
Rekoe: "Tako nam Allaha, doista znate danismo doli da ?inimo fesad na Zemlji i nismolopovi."
-
Rekoe: "Pa ta je kazna za to, ako budetelaljivci?"
-
Rekoe: "Kazna za to. Onaj u ?ijoj vre?i budena?en - pa on je kazna za to. Tako kanjavamozalime."
-
Tad po?e s vre?ama njihovim prije vre?e bratasvog, zatim ga izvadi iz vre?e brata svog. Tako smosplanili za Jusufa. Mogao je po zakonu vladarevomuzeti brata svog, jedino to je htio Allah.Uzvisujemo stepene kome ho?emo, a nad svakimposjednikom znanja je Znalac.
-
Rekoe: "Ako krade, pa ve? je ukrao bratnjegov prije." Tad to pritaji Jusuf u dui svojoj ine otkri to njima. Re?e: "Vi ste u gorem poloaju, aAllah je Najbolji znalac onog to navodite."
-
Rekoe: "O vladaru! Uistinu, njegov otac jejako star, zato uzmi jednog od nas umjesto njega.Uistinu, mi te vidimo (jednim) od onih koji dobro?ine."
-
Re?e: "Sa?uvaj Allahu! Da uzmemo, izuzev onogkod koga smo nali stvar nau; uistinu, mi bismo tadbili zalimi."
-
Pa poto izgubie nadu u njega, odvojie seza dogovor. Najstariji od njih re?e: "Zar ne znate daje va otac ve? uzeo od vas zavjet (u ime) Allaha?, ikako ste prije zanemarili Jusufa. Zato ne?u napustiti(ovu) zemlju dok mi ne dopusti otac moj ili mi Allahdosudi; a On je Najbolji od sudaca.
-
Vratite se ocu svom i recite: "O o?e na!Uistinu, sin tvoj je ukrao. A ne svjedo?imo, izuzevono ta znamo, i nismo za nevidljivo ?uvari.
-
I pitaj grad - onaj u kojem smo bili - ikaravan s kojim smo putovali, a doista, mi istinugovorimo."
-
(Jakub) re?e: "Naprotiv, zavele su vas duevae (toj) stvari. Pa strpljenje je lijepo. Moda ?eAllah sve da mi ih dovede. Uistinu! On, On je Znalac,Mudri."
-
I okrenu se od njih i re?e: "O alosti mojanad Jusufom!" A izbijelilo je oko njegovo od alosti,pa se on savla?ivao.
-
Rekoe: "Tako nam Allaha, ne prestajespominjati Jusufa, dok ne bude poreme?en ili budeod propalih!"
-
Re?e: "Samo se alim za jad svoj i tugu svojuAllahu, a znam od Allaha ono ta ne znate.
-
O sinovi moji! Idite pa se obavijestite oJusufu i bratu njegovom, i ne gubite nadu u rewhAllahov. Uistinu, u rewh Allahov nadu gubi jedinonarod nevjernika."
-
Pa poto u?oe kod njega, rekoe: "O vladaru!Dotakla je nas i porodicu nau nevolja, donijeli smorobu bezna?ajnu. Pa napuni nam mjeru i daj namsadaku. Uistinu! Allah ?e nagraditi davaoce sadake."
-
Re?e: "Znate li ta ste u?inili sa Jusufom ibratom njegovim, kad ste vi bili neznalice?"
-
Rekoe: "Jesi li uistinu ti, ti Jusuf?" Re?e:"Ja sam Jusuf, a ovo je brat moj. Doista nas je Allahobdario. Uistinu, onaj ko se boji (Allaha) i strpi se- pa uistinu, Allah ne?e dati da propadne nagradadobro?initelja."
-
Rekoe: "Tako nam Allaha, doista te je Allahodlikovao nad nama, a zaista smo bili ?initeljigreaka."
-
Re?e: "Nema vam prijekora danas; vama ?eoprostiti Allah, a On je Najmilosrdniji odmilosrdnih.
-
Oti?ite sa ovom mojom kouljom, te je bacitena lice oca mog, posta?e onim koji vidi; i do?ite misa svojim porodicama svi."
-
I poto ode karavan, otac njihov re?e:"Uistinu, ja nalazim miris Jusufov, makar smatrali dabuncam."
-
Rekoe: "Tako nam Allaha, uistinu si ti uzabludi svojoj staroj."
-
Pa poto do?e donosilac radosnih vijesti,baci je na lice njegovo, pa se povrati u onog kojividi. Re?e: "Zar vam nisam rekao: Ja uistinu znam odAllaha ono ta ne znate?"
-
Rekoe: "O o?e na! Trai nam oprost grijehanaih, uistinu, mi smo bili oni koji ?ine greke."
-
Re?e: "Trai?u vam oprost Gospodara svog.Uistinu! On je Oprosnik, Milosrdni."
-
Pa poto u?oe Jusufu, primi k sebi roditeljesvoje i re?e: "U?ite u Egipt, inaAllah, sigurni!"
-
I podie roditelje svoje na prijesto ipadoe njemu ni?ice, i re?e: "O o?e moj! Ovo jetuma?enje snovi?enja mog od prije. Doista ga jeu?inio Gospodar moj istinitim, i doista mi je u?iniodobro kad me je izveo iz tamnice i doveo vas izpustinje, nakon to je ejtan posijao razdor izme?umene i bra?e moje. Uistinu, Gospodar moj je fin komeho?e. Uistinu On, On je Znalac, Mudri.
-
Gospodaru moj! Doista si mi dao neto vlastii nau?io me tuma?enju hadisa - Stvoritelju nebesa iZemlje. Ti si Zatitnik moj na Dunjau i Ahiretu. Uzmime (kao) muslimana, i priklju?i me dobrima."
-
To je (neto) od vijesti nevidljivog kojegobjavljujemo tebi. I nisi bio kod njih kad supripremali stvar svoju, a oni su spletkarili.
-
A nisu ve?ina ljudi - makar udio -vjernici.
-
I ne trai od njih za to nikakvu nagradu.To je samo Opomena svjetovima.
-
A koliko je znakova na nebesima i Zemlji,prolaze pored njih, a oni su od njih odvra?eni!
-
A ve?ina njih ne vjeruje u Allaha, izuzevkao murici.
-
Pa jesu li sigurni da im ne?e do?i pokrovkazne Allahove ili im do?i ?as iznenada, a oni ne?eopaziti?
-
Reci: "Ovo je put moj: pozivam Allahu sauvidom, ja i ko me slijedi. I slava neka je Allahu; anisam ja od murika."
-
I prije tebe smo slali samo ljude kojima smoobjavljivali, od stanovnika gradova. Pa zar nisuputovali po Zemlji, te vidjeli kakav je bio kraj onihprije njih? A sigurno je ku?a Ahireta bolja za onekoji se boje. Pa zar ne razumijete?
-
Dok, kad su o?ajavali poslanici i mislili da?e oni doista biti negirani, dola bi im pomo? Naa,pa bi bio spasen onaj koga smo htjeli. I ne?e bitivra?ena sila Naa od naroda prestupnika.
-
Doista je u pri?ama njihovim ibret zaposjednike razuma. Nije pri?a koja se izmilja, negoje potvrda onome prije nje i objanjenje svakestvari, i Uputa i milost za ljude koji vjeruju.