-
Ja. Sin.
-
Tako Mi Kurana mudrog,
-
Uistinu, ti si (jedan) od izaslanika,
-
Na putu pravom:
-
Objavom Mo?nog, Milosrdnog,
-
Da opominje ljude ?iji o?evi nisu biliopominjani, pa su oni nemarni.
-
Doista se obistinila Rije? na ve?ini njih, paoni ne vjeruju.
-
Uistinu! Mi smo na vratovima njihovim na?iniliokove, pa su oni do brada, zato su oni uzdignutihglava.
-
I na?inili smo ispred njih barijeru i iza njihbarijeru, pa ih prekrili - zato oni ne vide.
-
A isto im je, opominjao ih ili ih neopominjao - (oni) ne?e vjerovati.
-
Jedino opominje onog ko slijedi Opomenu iboji se Milostivog u nevidljivosti. Zato ga obradujoprostom i nagradom plemenitom.
-
Uistinu! Mi, Mi ?emo oiviti mrtve, a piemota su unaprijed poslali, i tragove njihove. A svakustvar - pobrojat ?emo je u Vodi?u jasnom.
-
I navedi im primjer stanovnika grada, kad mudo?oe izaslanici;
-
Kad poslasmo njima dvojicu - pa porekoe njihdvojicu - te poja?asmo tre?im, te rekoe: "Uistinu,mi smo vama izaslanici!"
-
Rekoe: "Vi ste samo smrtnici sli?ni nama, anije objavio Milostivi nita; vi samo laete!"
-
Rekoe: "Gospodar na zna. Uistinu, mi smovama izaslanici,
-
A na nama je jedino dostava jasna."
-
Rekoe: "Uistinu, mi s vama zlo slutimo; akone odustanete, sigurno ?emo vas kamenovati, i sigurno?e vas od nas dota?i kazna bolna."
-
(Izaslanici) rekoe: "Vaa zla kob je savama! Zar zato to ste opomenuti? Naprotiv, vi steljudi koji pretjeruju."
-
I do?e s najdaljeg kraja grada ?ovjek,tr?e?i. Re?e: "O narode moj! Slijedite izaslanike!
-
Slijedite onog ko od vas ne trai nagradu, aoni su upu?eni.
-
I zato (da) ja ne oboavam Onog ko me jestvorio, a Njemu ?ete biti vra?eni?
-
Zar da uzmem mimo Njega bogove? Ako miMilostivi eli tetu, ne?e mi njihovo posredovanjekoristiti nimalo, niti ?e me oni spasiti.
-
Uistinu, ja bih tad bio u zabludi o?itoj.
-
Uistinu! Ja vjerujem u Gospodara vaeg, zatome ?ujte!"
-
Re?eno je: "U?i u Dennet." Rekao je: "O damoj narod zna,
-
Zato mi je oprostio Gospodar moj i u?inio meod po?a?enih!"
-
I nismo na narod njegov poslije njegaspustili nikakvu vojsku s neba, i nismo (nikad)sputali.
-
Bio je samo krik jedan, tad gle: oni ugaeni.
-
O alosti nad robovima! Nije im doao nijedanposlanik, a da mu se nisu rugali!
-
Zar ne vide koliko smo prije njih unitilinarataja, da im se oni ne vra?aju?
-
A svi zajedno ?e kod nas biti privedeni.
-
A znak za njih je zemlja zamrla: oivljavamoje i izvodimo iz nje ito, pa od njega jedu;
-
I na?inili smo na njoj ba?e od palmi i loza,i provrili smo na njoj izvore,
-
Da jedu od vo?a njenog - a nisu to uradileruke njihove. Pa zar ne?e zahvaljivati?
-
Slava neka je Onom koji je stvorio parovesvega: od onog ta izrasta iz zemlje, i od duanjihovih, i od onog ta ne znaju!
-
A znak za njih je no?: povla?imo od nje dan,tad gle! oni zamra?eni.
-
I Sunce plovi stanitu svom. To je diktatMo?nog, Znalca;
-
I Mjesec, odredili smo mu faze dok se vra?akao gran?ica stara.
-
Sunce - ne treba njemu da dostigne Mjesec,niti no?i da pretekne dan. A svakoje u orbiti plovi.
-
I znak im je to smo Mi nosili potomkenjihove u la?i natovarenoj.
-
I stvorili smo za njih neto njoj sli?no, (na?emu) se transportuju,
-
A ako htjednemo, potopi?emo ih, pa im ne?ebiti pomo?i, niti ?e oni biti izbavljeni,
-
Izuzev milo?u od Nas, i (kao) uivanje doizvjesnog vremena.
-
I kad im se kae: "Bojte se onog ta jeispred vas i ta je iza vas, da bi vam se smilovalo."
-
I nije im doao nijedan znak od znakovaGospodara njihovog, a da nisu bili od njegaodvra?eni!
-
I kad im se kae: "Udjeljujte od onog ?im vasje opskrbio Allah", govore oni koji ne vjeruju, onimakoji vjeruju: "Zar da hranimo onog koga bi, da jehtio Allah, nahranio? Vi ste samo u zabludi o?itoj!"
-
I govore: "Kad ?e ova prijetnja, ako steistiniti?"
-
O?ekuju samo krik jedan, obuze?e ih, a oni ?ese prepirati.
-
Tad ne?e mo?i wasijet (sa?initi), niti ?e seporodicama svojim vratiti.
-
I puhnu?e se u sur, tad gle: oni iz kabura kaGospodaru svom hitaju.
-
Re?i ?e: "O teko nama! Ko nas podie izspavalita naeg?" "Ovo je ono ta je obe?avaoMilostivi, a Istinu su govorili izaslanici."
-
Bi?e samo krik jedan, tad gle: oni svi kodNas privedeni!
-
Pa Danas ne?e dui biti u?injen zulm nimalo,i bi?ete pla?eni jedino kako ste radili.
-
Uistinu, stanovnici Denneta ?e Danas bitizauzeti, veseli,
-
Oni i ene njihove, u sjenci, na divanimanaslonjeni;
-
Ima?e oni u njemu vo?e, i ima?e oni tazatrae.
-
"Selam!" - bi?e rije? Gospodara Milosrdnog.
-
"I odvojite se Danas o prestupnici!"
-
Zar vam nisam naloio, o sinovi Ademovi, dane oboavate ejtana? Uistinu, on vam je neprijateljotvoreni -
-
Ve? da Mene oboavate? Ovo je put pravi.
-
I zaista je izme?u vas zaveo mnotvo veliko.Pa zar niste razumjeli?
-
Ovo je Dehennem kojim vam je prije?eno!
-
Prite se njime Danas to niste vjerovali.
-
Danas ?emo zape?atiti usta njihova, agovori?e Nam ruke njihove, i svjedo?i?e noge njihove,za ono ta su zaradili.
-
A da smo htjeli, sigurno bismo ugasili o?injihove, te bi se utrkivali putem, pa kako bividjeli?
-
I da smo htjeli, sigurno bismo ihpreoblikovali u mjestu njihovom, pa ne bi moglioti?i, niti se vratiti.
-
A onog koga poivimo, unazadimo ga ustvaranju, pa zar ne shvataju?
-
I nismo ga pou?ili pjesnitvu, niti muprili?i, to je samo Opomena i Kuran jasni,
-
Da opomene onog ko je iv, i obistini Rije?protiv nevjernika.
-
Zar ne vide da smo Mi stvorili za njih - odonog ta su uradile ruke Nae - stoku, pa su oninjeni gospodari?
-
I pot?inili smo ih njima, pa su od njihjahalice njihove, i od njih jedu.
-
I imaju oni u njima korist i pi?e; pa zarne?e zahvaljivati?
-
A uzimaju mimo Allaha bogove, da bi se onipomogli.
-
Ne mogu im (dati) pomo? i oni su za njihvojska privedenih.
-
Zato neka te ne alosti govor njihov.Uistinu! Mi znamo ta kriju i ta objelodanjuju.
-
Zar ne vidi ?ovjek da smo ga Mi stvorili odkapi sperme, pa gle! on protivnik otvoreni.
-
I Nama navodi primjer, a zaboravio jestvaranje svoje. Govori: "Ko ?e oiviti kosti - a onebudu truhle?"
-
Reci: "Oivi?e ih ko ih je sazdao prvi put, aOn je o svakom stvaranju Znalac,
-
Koji vam je iz drveta zelenog na?inio vatru,pa gle! vi od nje pripaljujete."
-
Zar nije Onaj koji je stvorio nebesa i Zemljukadar da stvori sli?ne njima? Svakako!, a On jeTvorac, Znalac!
-
Zaista, komanda Njegova kad neto eli, jestda mu rekne: "Budi!" - tad biva.
-
Pa slavljen neka je Onaj u ruci ?ijoj jevlast svake stvari, a Njemu se vra?ate!