-
Qaf. Tako mi Kurana slavnog,
-
Naprotiv, ?ude se da im je doao opominja?izme?u njih, pa nevjernici govore: "Ovo je stvar?udna:
-
Zar kad umremo i budemo praina? To jepovratak dalek!"
-
Doista znamo ta ?e Zemlja od njih umanjiti, akod Nas je Knjiga ?uvar.
-
Naprotiv, porekli su Istinu poto im je dola,pa su oni o stvari zbrkani.
-
Pa zar ne?e pogledati nebo iznad sebe - kakosmo ga sazdali i ukrasili ga - a nema ono nikakvihpukotina!
-
I Zemlju! Rasprostrli smo je i pobacali ponjoj planine stabilne, i dali da na njoj nikne odsvake vrste lijepe, -
-
Uvid i opomena za svakog roba koji se obra?a.
-
I sputamo s neba vodu blagoslovljenu, tedajemo da (pomo?u) nje izrastu ba?e i zrno etveno,
-
I palme visoke - grozdovi njihovi naslagani,
-
Opskrba za robove - i oivljavamo njomepredio mrtvi. Takav ?e biti izlazak.
-
Poricali su prije njih: narod Nuhov istanovnici Ressa i Semud,
-
I Ad i faraon i bra?a Lutova,
-
I stanovnici Ejke i narod Tubba - svaki jeporekao poslanike, pa se obistinila prijetnja Moja.
-
Pa zar smo malaksali pri stvaranju prvom?Naprotiv, oni su u sumnji o stvaranju novom.
-
A doista smo stvorili ?ovjeka i znamo ta mudoaptava dua njegova, a Mi smo mu blie od vratnevene.
-
Kad se sretnu susreta?a dva, zdesna islijeva, sjedioci,
-
Ne izusti nijednu rije?, a da nije kod njegapromatra? spreman.
-
I do?i ?e agonija smrti uistinu; to je ono od?ega ne?e uma?i.
-
I puhnut ?e se u sur; to je Dan prijetnje.
-
I do?i ?e svaka dua, sa njom vodi? isvjedok.
-
"Zaista si o ovom bio u ravnodunosti, pa smos tebe odstranili pokrov tvoj, zato je vid tvoj Danasotar."
-
A drug njegov ?e re?i: "Ovo to je kod mene,spremno je."
-
"Bacite vas dvojica u Dehennem svakognezahvalnika, buntovnika,
-
Spre?avatelja dobrog, napasnika, sumnjivca,
-
Koji je stavljao uz Allaha boga drugog - tabacite ga u kaznu estoku."
-
Re?i ?e drug njegov: "Gospodaru na! Nisam jauzrokovao da on prevri, nego je bio u zabludidalekoj."
-
(Allah) ?e re?i: "Ne prepirite se kod Mene, ave? sam vam unaprijed poslao prijetnju."
-
Ne mijenja se Rije? kod Mene, i nisam Jazalim robovima.
-
Na Dan kad reknemo Dehennemu: "Jesi li senapunio?" - i rekne: "Ima li dodatka?",
-
I priblii se Dennet bogobojaznima nedaleko:
-
"Ovo je ono ta vam se obe?avalo, svakompokajaniku, ?uvaru,
-
Ko se plaio Milostivog u nevidljivosti idoao sa srcem obra?enim.
-
U?ite u njega u miru; to je Dan vje?nosti."
-
Ima?e oni u njemu ta htjednu, a kod Nas jedodatak.
-
A koliko smo unitili prije njih pokoljenja;oni su bili mo?niji od njih u sili, pa su krstarilizemljama! Ima li ikakvog pribjeita?
-
Uistinu, u tome je opomena za onog ko srceima ili koristi sluh, a on je svjedok.
-
I zaista smo stvorili nebesa i Zemlju i taje me?u njima u est dana, i nije Nas dotakao nikakavumor.
-
Pa strpi se nad onim ta govore i slavi sahvalom Gospodara svog, prije izlaska Sunca, i prijezalaska.
-
I od no?i: pa slavi Ga i poslije seddi.
-
I oslukuj Dan (kad) pozove poziva? iz mjestabliskog,
-
Dan kad budu ?uli krik istinski - to ?e bitiDan izlaska.
-
Uistinu! Mi, Mi oivljavamo i usmr?ujemo iNama je dolazite.
-
Na Dan kad raspukne Zemlja od njih, u urbi(?e biti). To ?e biti sabiranje za Nas lahko.
-
Mi smo Najbolji znalac onog ta govore, inisi ti nad njima prisila. Zato podsje?aj Kuranomonog ko se boji prijetnje Moje.u